|
Kako se približava i četrnaesta godišnjica genocidnog zločina nad Srebrenicom, prvi svjedok “najtežeg zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, američki novinar Dejvid Rod (David Rohde) ponovo se našao u žiži interesovanja svjetske javnosti. Ovog puta nakon što je u svim svjetskim medijima 20. juna objavljeno kako je pobjegao iz talibanskog zarobljeništva nakon punih sedam mjeseci. Do sretne vijesti da je Rod zajedno sa svojim afganistanskim pomagačem, domaćim novinarom Tahirom Ludinom, u sumrak preskočio ogradu oko baze u kojoj su bili zatočeni a zatim nakon dugog hodanja naišli na pakistansku izvidnicu i onda prebačeni u američku vojnu bazu u Bagramu, u američkoj javnosti nije bilo ni objavljeno da je Rod otet u Afganistanu. Njegovi najbliži zamolili su njegovu sadašnju redakciju, “Njujork tajms” (The New York Times), da se dogovori i s drugim masovnim medijima da se ništa ne objavljuje o otmici jer se vjerovalo da bi publicitet mogao dodatno ugroziti njegov život. Zanimljivo: Rod se oženio prije samo devet mjeseci a zatim njegova žena i roditelji punih sedam mjeseci nisu imali nikakvih vijesti o njemu osim nade da će sve, ipak, sretno završiti.
PODSJEĆANJE NA SREBRENICU: Vijest da su američki ratni reporter i njegov afganistanski saradnik na sigurnom nije se još ni “ohladila” a u američkoj novinarskoj i široj javnosti počela je debata: je li u redu da mediji čak i tako osjetljivu vijest o otmici u ra-tnoj zoni skrivaju od javnosti i – ako je to dozvoljeno – ko će i kako ubuduće odlučivati šta će javnosti biti dozvoljeno da zna. Ova priča neminovno je podsjetila američku javnost na Srebrenicu: Rod je, naime, istražujući masakr u toj “zaštićenoj zoni” Ujedinjenih nacija, takođe bio uhapšen: tada su ga 29. oktobra privele srpske snage u okolini Srebrenice dok je pretraživao masovne grobnice, optužile ga za špijunažu, podvrgle surovim ispitivanjima i držale ga u zarobljeništvu deset dana. Oslobođen je 8. novembra nakon što su američki pregovarač Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) i njegova supruga Kati Marton – tadašnja predsjednica njujoškog Komiteta za zaštitu novinara - na marginama Dejtonskih pregovora ubijedili Miloševića da naredi njegovo oslobađanje.
Rod je prvi u svjetskoj štampi objavio dokumentarnu seriju reportaža o masakrima oko Srebrenice. Tada je imao samo 27 godina i bio je ratni reporter bostonskog dnevnika “Krišćen sajens monitor” (The Christian Science Monitor). Na istraživanje su ga potakli američki satelitski snimci koji su pokazivali gomile svježe iskopane zemlje na području između Nove Kasabe i Konjević Polja. Američki državni sekretar Madlejn Olbrajt (Madeleine Albright) pokazala je snimke na zasjedanju Savjeta bezbjednosti 10. avgusta 1995.
Iako su mnogi zapadni novinari imali indicije o mogućem zločinu velikih razmjera u Srebrenici, samo je Rod učinio ono što nalažu pravila vrhunske ratne reportaže: već 12. avgusta angažovao je vozača i prevodioca i zaputio se iz Beograda prema Srebrenici. Vozio se kroz to područje desetinama kilometara, pješačio, razgovarao s mnogima i čak mu je jedan srpski vojnik pričao o smaknućima. Ali, nastavio je da traži “materijalne dokaze”. U Bratuncu je u zgradi na mjesnom stadionu našao tragove pritvaranja i možda i mučenja i smaknuća srebreničkih zarobljenika. Ali, za uvjerljiv izvještaj trebalo mu je i više. Zato se vratio u Beograd da traži kopiju satelitskih snimaka koji su ukazivali na masovne grobnice: dobio ju je faksom od svoje urednice u Bostonu.
DOKUMENTOVANJE ZLOČINA: Od predstavnika bosanskih Srba u Beogradu tražio je i 16. avgusta dobio službeno odobrenje da putuje na Pale, ali je na putu skrenuo prema Novoj Kasabi gdje su satelitski snimci pokazivali moguće masovne grobnice. Više od dva sata je hodao oko svježe prekopanih gomila zemlje i našao razbacane dokaze masovnih pogubljenja: prazne kutije za municiju, čahure ispaljenih metaka, svjedočanstvo osnovne škole s muslimanskim imenom, isprane lične fotografije, bilješke sa sastanka u Srebrenici i ljudske kosti s odjećom koje su izvirivale iz prekopane zemlje. Sada su mu još trebale ispovijesti preživjelih koje bi potvrdile ono na šta su ukazivali dokazi koje je našao. Njegov prvi izvještaj o masovnom zločinu o Srebrenici osvanuo je 18. avgusta na naslovnoj strani bostonskog dnevnika.
Rod je nastavio istraživanja: početkom oktobra intervjuisao je preživjele u tri sabirna centra u okolini Tuzle; u septembru i oktobru putovao je u Hrvatsku i Holandiju da istraži odgovornost snaga Ujedinjenih nacija što nisu zaštitile stanovništvo Srebrenice; u oktobru je objavio seriju tekstova dokumentujući iskaze preživjelih, odgovornost holanskih mirovnjaka i Slobodana Miloševića, za kojeg je utvrdio da je ili naredio ili nije učinio ništa da spriječi masakre. Kad se 29. oktobra vratio na mjesto zločina i našao nova mjesta masovnih pogubljenja uhapšen je i držan u srpskom zarobljeništvu do dejtonske pogodbe o njegovom puštanju na slobodu.
Kasnije je objavio i knjigu “Završnica: Izdaja i pad Srebrenice” a za svoje izvještavanje o genocidu dobio je i najviše priznanje u američkom novinarstvu: Pulicerovu (Pulitzer) nagradu. Kasnije je prešao u “Njujork tajms” i prošle godine je s ekipom izvještača tog lista ponovo dobio to najviše priznanje.
|
