|
”Bosnia Express” ne dolazi sa Balkana, ali Balkan nosi u sebi. Njeni članovi nisu baš sevdalije, ali se i sevdahom bave, na svoj način. Ima tu i rock- popa, i bluesa ako hoćete, toliko raznovrsnih aranžmana da vam se čini kao da uvijek slušate neke druge muzičare.
Uskoro će deset godina kako su krenuli iz Göteborga. Bez velikih ambicija, ali s jasnim ciljem – da ovdašnjem svijetu približe naše etno zvuke. Braća Juge iz Mostara, Alismir i Zenaid, prijeratni rockeri, u osnutku činili su srž grupe, ali se njen sastav neprestano mijenjao tako da ni i Alismiru nije lako da bez greške nabroji sva imena svog ”putujućeg cirkusa”.
Kako je nastala ”Bosnia Express”? – pitam ga. Je li u njenom stvaranju bilo nostalgije za vremenom prošlim, ili je to logična odluka nadarenih muzičara da se i u novoj zemlji, u novim okolnostima, izraze i potvrde u onome što najbolje znaju?
- Nastanak grupe je, veli, bio čudan proces, bilo je i nostalgije, ali je presudni uticaj na mene imala činjenica da sam po dolasku u Švedsku na ulicama većih gradova slušao i sretao ulične svirače iz raznih zemalja kako sa ponosom predstavljaju muzičku baštinu svojih domovina, ali nikad nisam sreo nekog da svira muziku sa naših prostora, ako izuzmemo romske muzikante. To me je inspirisalo da se zainteresujem za naše kulturne korijene, a izgleda da naši ljudi imaju kompleks zbog prostora sa kojih dolaze i stide se svoje kulture, dok je kod mene suprotan slučaj: ponosan sam time i smatram da od Vardara do Triglava postoji ogromno kulturno, pa i muzikološko bogatstvo koje sam namjerio prodavati stranoj publici. Često muzičku industriju poredim sa kulinarstvom; zašto ne prodavati strancima naše kulinarske specijalitete (muziku) kad imamo tako bogatu tradicionalnu kuhinju (muzičku baštinu). Dakle, poslovna ideja bila je prodavati balkansku muziku ostatku svijeta.
Iz kojih su sve zemalja muzičari popunjavali sastav tvog ”putujućeg cirkusa”?
- Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Austrija, Švedska, Gambija, Barbados... te spoljni saradnici (fotografi, tehničari zvuka, snimatelji) iz Amerike, Čilea, Njemačke, Francuske, Engleske, Hrvatske, Slovenije...
Kako danas izgleda grupa? Ko su joj članovi?
- Sastav se konstantno mijenja – od nastupa do nastupa. Tu su danas najčešće Nazif Hasanović „Nappe“ iz Srebrenice, folk pjevač, koji je preživio rat, ali izgubio tri prsta ruke u Švedskoj; Muzafer Ahmemulić „Muljo”, slijepi virtuoz harmonike iz Plava (Crna Gora), specijalista za sevdah, makedonsku i ostalu izvornu muziku južnog Balkana. Kao dječak nagazio je na minu zaostalu iz Drugog svjetskog rata i ostao slijep, te razvio apsolutni sluh; Riad Tutić „Riki“ svira gitaru i bas po potrebi, iz Novog Pazara (Srbija), kafanski muzičar, svirao po hotelima u Istanbulu, specijalista za orijentalnu muziku i balkanski folk, ali i hard rock; Minur Hamid iz Skoplja (Makedonija), romski klavijaturist iz Sutke; Šaban Osmanović „Roljo“ - 79 godina(!?), kralj Roma iz Banja Luke, svira def i pleše na bini; Jungle Jim Adler, blues/ slide gitarista iz King George Band-a, porijeklom Austrijanac-Šveđanin, svira i usnu harmoniku; Aaron Norville “Norki”, specijalni gost s Barbadosa, reggae-rastaman, dub poet, svira sa nama udaraljke i pjeva-recituje. Ja pišem tekstove i muziku, sviram udaraljke i bubnjeve, repujem ponekad… Kako vidite, po svemu – zanimljiva družina.
S obzirom na veliko šarenilo, ima li takva grupa budućnost?
- Vjerujem da ćemo još dugo trajati. Sastav će se vjerovatno, kao i dosad, vremenom mijenjati, ali ćemo, sasvim sigurno, trajati. Trenutno radimo na pjesmama za treći album, a ovaj drugi prodaje se preko interneta putem meksičke disko kuće PERRO NEGRO RECORDS, sa kojom imamo potpisan ugovor za distribuciju. Album se može kupiti na stranici: www.perronegrorecords.com
Nastupali ste po nekim evropskim zemljama, zašto ne i u Bosni?
- U Bosnu nas niko nije zvao i ne vjerujem ni da će, jer mislim da nismo atraktivni za to tržište. Često dobijem negativne komentare preko interneta od rokerski nastrojenih menadžera da smo “polunarodnjački, seljački bend” koji “nema veze sa sevdahom”, dok oni koji vole turbo folk i pop muziku smatraju da smo “previše rokerski nastrojeni”. Moje je mišljenje da ti ljudi nemaju smisla za humor i previše ozbiljno shvataju sve to. Umjetnost, a time i muzika, nema granica, zato volimo
da miješamo razne uticaje bez obzira na komentare.
Žališ li ponekad što nisi nastavio bavljenje historijom, koju si magistrirao, već se otisnuo muzičkim vodama? Šta si dobio od historije, a šta od muzike?
- Bio sam prisiljen da napustim pedagoški/ nastavnički poziv zbog povrede uha i nakon dužeg bolovanja, a nikad nije kasno za nastavak postdiplomskih studija. Mada i ovu grupu smatram etnološkim/ historijskim projektom, kaže Alismir Jugo.
S razlogom, jer se nakon dva dobra CD-a, uspjeh očekuje i s trećim. Svi koji ih znaju vjeruju da će se ”Bosnia Express” sa albumom ”From Himzo to Hendrix” predstaviti u najboljem izdanju. Na svoj način. Južnjački!
|
