|
Prije pet godina razgovarao sam sa Sabinom Topalović, tadašnjom dvostrukom prvakinjom Švedske u karateu. Bila je među najužim kandidatima našeg lista za izbor sportiste godine. Govorila mi je da obratim pažnju na njenu najmlađu sestru Emmu, kojoj je tada bilo 14 godina.
- Ona trenira od osme godine. Najbolja je u svom uzrastu i među 16-godišnjakinjama. Osvojila je već dosta medalja. Mi smo tri sestre i sve tri smo vezane za karate. Najstarija, Indira, je prestala prije nekoliko godina radi studija, nedostatka volje i inspiracije u novom klubu.
I bi tako. Ne prođoše ni dvije godine, a Emma pobijedi na JSM u klasi +60 kg, osvoji bronzu u svojoj klasi i u otvorenoj klasi za seniore. Poslije toga sudjelovala je na Evropskom i Svjetskom prvenstvu za juniore, u shotokanu, najvećem stilu u karateu. Na Evropskom prvenstvu, u Portugalu iste godine, osvaja bronzu pojedinačno i grupno. Uslijedilo je još niz priznanja i medalja, a čitaoci Helsingborg bladeta izabrali su je za sportistu godine.
Zovem je ovih dana. Tek što je stigla iz Argentine, a već se sprema za Egipat.
Emma, čestitam! Još bunovna, jer sam je probudio, ne shvaća i u prvi mah ne vjeruje.
- Ja najbolji sportista među našima u Skandinaviji?! Ne mogu da vjerujem. Hvala vam. Ma, nek si me probudio. Nije mi žao. Sad mi se više i ne spava. Hvala vam!
Zamuckujem na švedskom jeziku, smatrajući da joj naš kao većini omladine slabo ide, ali me ona prekide:
- Pa, zar ne možemo na našem jeziku?
- Ma, mislio sam da ne znaš, pošto si ovdje rođena, pokušavam nekako da se izvučem.
- Nema problema.
- Prvak si svijeta u shotokanu. Članovi žirija smatraju da je to vrijedno našeg priznanja.
- Da, osvojila sam zlatnu medalju i postala svjetski prvak, ali i drugi kandidati imaju važne rezultate i uspjehe. Iskrena da budem, nisam se toliko nadala.
- Bilo te je teško naći. Putuješ, treniraš?
- Stalno sam u pokretu. Nedavno sam bila u Argentini. Kanal 5 me pozvao na snimanje emisije Wipeout. Prijateljica me prijavila, bila sam na razgovoru i prošla. U emisiji postoje prepreke koje su teško savladive. Učesnici su manje – više poznate ličnosti. Ovih dana ću malo na odmor u Egipat.
- Eto, vidjećemo te i na televiziji. Postaješ poznata. A kako je sve počelo?
- Obje starije sestre, Indira i Sabina, trenirale su karate. Sabina me je nagovorila i počela sam trenirati sa osam godina. Svidjelo mi se i ostala u karateu i KK Landskrona. Godinu ranije sam trenirala akrobatiku, ali sam uvijek ostajala proslije treninga da gledam sestre dok treniraju karate. Godinu kasnije sam i ja htjela probati karate i od tada i treniram. Pravila sam u međuvremenu dosta pauza, trenirala sam gimnastiku, fudbal, rukomet, plivanje, ali sam se na kraju uvijek vraćala i trenirala karate. Uvijek mi je išlo najbolje u karateu i uvijek mi je bilo najzabavnije.
- Sestre su odselile iz Landskrone. Hoćeš li i ti?
- Indira je u Göteborgu, gdje je i Sabina studirala na Chalmersu, ali Sabina sada živi i radi u Stockholmu. Trenutno živim u Landskroni, ali za mjesec dana se selim u Göteborg da studiram. Pošto mi sport puno znači, odlučila sam se da studiram Idrottsvetenskapligt program- inriktning mot forskning och medicin. Studiraću najmanje četiri godine i kada završim mogu raditi na više radnih mjesta. Završila sam frizersku gimnaziju i radila jedno vrijeme kao frizer, ali sada želim raditi ono što najviše volim.
- Roditelji su ti Sarajlije?
- Ja sam rođena ovdje u Švedskoj. Roditelji su došli iz Sarajeva 1978. godine. U početku su živjeli u Smålandu i u Helsingborgu. Ja sam rođena u Helsingborgu, a u Landskronu smo se doselili kada sam imala dvije godine. Imam ovdje još rodbine: trojicu daidža, dvije tetke, rođake, rodice i nanu. Lijepo je kada imaš rodbinu blizu, oko sebe. Družimo se.
- Kako je biti prvak svijeta?
- To mi je najveći i najdraži uspjeh. Bilo je fantastično. Neopisivo je pobijediti na jednom tako velikom takmičenju nakon toliko godina treniranja.
- Šta dalje?
- Selim u Göteborg, a sa karateom ću nastaviti. Tek mi je devetnaest godina. Vidjeću s kim i kako ću trenirati kada dođem u Göteborg. Nadam se da će biti još medalja i priznanja. Hvala ”Bosanskoj pošti” na ovom trofeju. Mnogo mi znači, kaže Emma, koja je pored našeg priznanja dobila i zlatnu medalju za prezentaciju godine koju dodjeljuje Lisa (Landskrona idrottsföreningars Samorganisation), a nije isključeno da bude još nekih priznanja, jer je vrijeme sumiranja rezultata.
|
