|
U Bosni i Hercegovini je ponovno aktuelizirana priča o izručenju Siniše Milojčića iz Švedske kojeg Tužilaštvo BiH tereti da je zajedno s dvojicom drugih počinitelja silovao, a potom i ubio Maidu Medaru, djevojku iz Banje Luke. Bilo je to ratne 1993. godine; djevojka je imala svega sedamnaest godina i njena rodbina tvrdi da je «Maida bila kriva jedino zato što je Muslimanka». Milojčićevo izručenje ponovno traže rodbina djevojke i članice Udruženja «Žene žrtve rata» podstaknute posljednjim kontaktima BiH i Švedske, te izručenjima koja su se nedavno dogodila. Porodica tako još jednom preživljava banjalučku 1993.
«Bio je juni, Maida se spremila, otišla u školu i nije se više vratila. Kasnije ćemo čuti da su joj put presjekli zastavom 101, da su je uvukli u automobil, da su je tukli drvenom palicom i.... Silovali su je... Sva trojica.... Zatim su je bacili u otpadne vode kod fabrike Incel i.... Tijelo je poslije nađeno u Vrbasu, a prije nje... Prije nje je nađen njen sako, bio je pun krvi», priča rodica ubijene djevojke i sama uplašena prijetnjama i preživljenim u Banjoj Luci, pa ime ostaje poznato redakciji.
U međuvremenu dvojici zločinaca, Miladinu Triviću i Slobodanu Bajiću, presudio je banjalučki Sud. Ali, porodica ne želi polovičnu pravdu, traže izručenje i suočenje s Milojčićem. Zato su Maidine sestre, zajedno s članicama Udruženja «Žene žrtve rata», nedavno posjetile švedskog ambasadora u BiH. Gospodin Bosse Hedberg ih je primio, razgovarao s njima, ali i ponovio ono što je i zvanično nama saopćeno prije nekoliko dana. Dakle, Švedska ne namjerava izručiti Sinišu Milojčića, jer je on švedski državljanin.
U obrazloženju, koje nam je stiglo elektronskom poštom, rečeno nam je da bi sve drugačije bilo da je BiH članica EU, jer bi tada mogli dozvoliti izručenje. «Da je Bosna i Hercegovina članica Evropske unije, ishod bi mogao biti drugačiji pošto se u odnosima među zemljama članicama EU može postupiti po takozvanom Evropskom nalogu za hapšenje i dozvoliti izručenje u drugu zemlju članicu EU.«
Žrtve negoduju. Ističu da Evropa i danas ima dvostruke standarde za zemlje Balkana. Navode apsurdne odluke, poput one da se Srbiji dodijeli bezvizni režim, a ona još uvijek krije zločinca Mladića i mnoge druge sitnije «ribe», a da, s druge strane, BiH ne može dobiti zločince da im sudi jer je nema u EU.
«I danas, očito, ponovno legalizuju agresiju i genocid nehapšenjem ratnih zločinaca, pogotovo Siniše Milojčića koji je izvršio prvo silovanje, pa ubistvo djevojčice, a prije toga s ostalom dvojicom je upao u naselje Vrbanja i silovao majku i kćerku na oči supruga, odnosno oca. Mi imamo u našem arhivu svjedočenja ljudi. Uostalom, u optužnici je rečeno da su Trivić, Siniša Milojčić i Bajić krivično djelo počinili kao pripadnici Vojske RS u junu 1993. godine, navodi se da su oni 05. juna 1993. godine provalili u kuću vlasništvo Safeta H. u naselju Vrbanja, gdje su Trivić i Siniša Milojčić silovali dvije ženske osobe”, kaže predsjednica Udruženja «Žene žrtve rata» Bakira Hasečić.
«Mi smo saznale da Siniša Milojčić živi u Norrköpingu. Kažem živi, ali trebalo bi da životari. Možda ne može da spava, ko zna, a ako spava vjerujem da sanja ubijenu djevojku. Mislim da ne treba imati mira i mislim da bi mu najbolje bilo da se preda švedskim vlastima i dobrovoljno pristane da ga izruče«, kaže Hasečićeva.
A rodbina djevojke koju su silovali pa zadavili remenom automatske puške svjedoči...
“Potraga je trajala 12 dana, u tih dvanaest dana njena porodica je bila na svaki mogući način zlostavljana... Sjećam se pokušaja smaknuća njene druge sestre, pa kad su joj mlađeg brata prebili i pritom uvijek je bilo raznih komentara - do toga zašto tražiti, zašto bi uopšte tražili jednu Muslimanku... kad je rat”, priča rodica ubijene Maide. Da se ovo dogodilo u Švedskoj država bi zanijemila. Međutim, dogodilo se u Bosni, Bosanki i obrazloženje je da je alternativa pokretanje krivičnog postupka u zemlji gdje osumnjičeni boravi.
„... Alternativa izručenju je pokretanje krivičnog postupka u zemlji gdje navodni osumnjičeni boravi, a u ovom slučaju to je Švedska», navodi se u saopćenju Ambasade Švedske u Sarajevu i dodaje: «Međutim, prema švedskom zakonu, preduslov je da rok zastare za navodni zločin nije protekao... U ovom slučaju vlasti Bosne i Hercegovine su predočile izvještaj i saznanja Tužilaštvu Švedske, koje je samo moglo potvrditi da je rok zastare, u ovom slučaju 15 godina, protekao.“
Žrtve rata najavljuju proteste u Bosni zbog slučaja Milojčić, kažu da će ići ako treba i prema najvišim instancama za zaštitu ljudskih prava u Evropi, da će tražiti da se ponovno preispita ovaj slučaj, da se provjere datumi i jasno utvrdi kad su osobe procesuirane u Banjoj Luci, kada je Tužilaštvo odaslalo Švedskoj zahtjev, da nije slučajno u bosanskoj ili švedskoj administraciji došlo do neke tehničke greške u primopredaji predmeta...
Porodici ostaje sjećanje, čekanje na pravdu i jed prema demokratiji koja dozvoljava zastaru ratnog zločina. Hoće li iko odgovoriti gdje je u toj demokratiji pravo žrtve? I u kakvom bi svijetu danas živjeli da je većina Evrope dozvolila zastaru zločina za holokaust? I je li uopće logično u jednoj izvanredno uređenoj zemlji, kakva je Švedska, imati Zakon koji dozvoljava zastaru za procesuiranje ratnog zločina?
|
